Programiranje je apstraktno i teško, pogotovo za početnike na osnovnoškolskoj razini školovanja. Za „klasično“ poučavanje programiranja uglavnom se koriste tekstualni programski jezici, što dodatno otežava učenje početnicima zbog naglašenih problema sintakse. Osim toga, dodatni problem je kontekst programiranja koji se uglavnom svodi na rješavanje matematičkih problema, što pripadnicima digitalnog doba smanjuje motivaciju. Ublažavanje problema sintakse, ali i pomak konteksta programiranja sa matematičkih problema na npr. oblikovanje igara može se postići korištenjem vizualnih programskih jezika primjerenim uzrastu. Prema navedenom postavljena su tri osnovna cilja istraživanja: a) utvrditi utjecaj na poučavanje programiranja, kod početnika u osnovnoj školi, oblikovanjem igara u blokovski orijentiranom, vizualnom programskom jeziku, primjerenom dobi učenika; b) utvrditi utjecaj promjene konteksta učenja s matematičkih problema prema oblikovanju računalnih igara na razumijevanje koncepta petlje i motivaciju učenika u osnovnoj školi; c) osmisliti model poučavanja programiranja početnika u osnovnoj školi uz uporabu alata i zadataka primjerenim dobi učenika. Prema ciljevima osmišljeno je istraživanje u četiri faze koje se provodilo tijekom četiri školske godine u osnovnim školama. Rezultati cjelokupnog istraživanja pokazali su kako učenici postižu bolje rezultate kada se za poučavanje programiranja kod početnika u osnovnoj školi koristi kontekst oblikovanja igara te kada se za programiranje koristi vizualni-blokovski programski jezik primjeren dobi. Također je utvrđeno kako je stav prema programiranju bolji u odnosu na „klasično“ poučavanje programiranja. Rezultati istraživanja mogu biti smjernice za razvoj novih načina poučavanja programiranja početnika u osnovnim školama.