Hormoni štitnjače su neophodni za normalan rast, razvoj i metabolizam svake stanice u tijelu. Štitna žlijezda proizvodi dva hormona, tiroksin (\(T_{4}\)) i trijodtironin (\(T_{3}\)), i izlučuje ih u krvotok gdje je najveći dio hormona štitnjače vezan na proteinske nosače dok oko 0,03 % ukupnog \(T_{4}\) i 0,3 % ukupnog \(T_{3}\) u serumu cirkulira u slobodnom, nevezanom obliku. Serumski parametri štitnjače pokazuju značajnu raznolikost između zdravih pojedinaca koja je, pored okolišnih čimbenika, u znatnoj mjeri određena i genetičkim čimbenicima, ali genetički čimbenici koji određuju koncentraciju ukupnih hormona štitnjače \(T_{4}\) i \(T_{3}\) nisu još uvijek dovoljno istraženi. S ciljem otkrivanja genetičkih čimbenika koji utječu na koncentracije ukupnih hormona štitnjače, provedena je prva meta-analiza cjelogenomskih analiza povezanosti za ukupnu koncentraciju hormona \(T_{4}\) za 1121 ispitanika s područja grada Splita i otoka Korčule. Provedene su i cjelogenomske analize povezanosti za ukupnu koncentraciju hormona \(T_{3}\) i omjer \(T_{3}\)/\(T_{4}\) za ispitanike s područja grada Splita. Najznačajniji rezultati provedenih analiza su identifikacija genske varijante rs12282281 unutar gena SLC22A9, povezane s ukupnom koncentracijom hormona \(T_{4}\), te genske varijante rs11822642 unutar iste genomske regije, povezane s omjerom \(T_{3}\)/\(T_{4}\), i to na cjelogenomskoj razini značajnosti. Gen SLC22A9 kodira za transportni protein koji prenosi organske anione, a posreduje i u prijenosu širokog spektra različitih molekula. Protein SLC22A9 pripada superobitelji nosača otopljenih tvari SLC, a u istu superobitelj pripadaju i svi identificirani prijenosnici hormona štitnjače do danas. Ovaj rad po prvi put povezuje SLC22A9 s prijenosom hormona štitnjače.