ORAC (engl. oxygen radical absorbance capacity - kapacitet za apsorpciju kisikovih radikala) je standardizirana metoda koja se koristi za dobivanje antioksidacijskih vrijednosti raznih prehrambenih proizvoda. Tipična reakcijska smjesa u ORAC eksperimentu sadrži izvor peroksilnih radikala, fluorescentnu probu, te standard ili uzorak kojem je potrebno odrediti antioksidacijski kapacitet. Uslijed reakcije slobodnih radikala i fluorescentne probe (boja), boja se oksidira i prelazi u nefluorescentni oblik, što se očituje kao pad intenziteta fluorescencije. Ukoliko se u reakcijsku smjesu dodaju antioksidansi, dolazi do usporavanja ove reakcije, budući da antioksidansi reagiraju sa slobodnim radikalima. U ovom radu napravljena je usporedba rezultata ORAC testa korištenjem fluorescentnih proba B-PE, fluoresceina i diklorofluoresceina. Od tri ispitane probe, najveću reproducibilnost rezultata pokazao je fluorescein. Ostale dvije probe, B-PE i diklorfluorescein zbog manje osjetljivosti, visoke nabavne cijene te nedovoljnog poznavanja reakcijskog mehanizma nisu korištene za daljna ispitivanja antioksidacijskog kapaciteta.