Golfska struja jedna je od najvećih i povijesno-geografski najznačajnijih morskih struja. Nastaje kao posljedica termodinamičkih i mehaničkih procesa u atmosferi i oceanu te pod utjecajem planetarne rotacije poprima svoj konačni oblik. Izmjena topline između sjevernog dijela Atlantskog oceana i nadkrovnog atmosferskog sloja ima poseban značaj za klimatski profil Europe i Sjeverne Amerike. U ovom radu, cilj je usporediti različite simulacije sjevernoatlantskog oceana pomoću NEMO (Nucleus for European Modelling of the Ocean) alata za modeliranje oceana koji slijedi skup jednadžbi koje određuju dinamiku mora - primitivne jednadžbe. Idealizirani model, usporedljiv sa sjevernoatlantskim bazenom, s rezolucijskom preciznošću od \(1/2^{°}\), \(1/4^{°}\), \(1/10^{°}\) and \(1/20^{°}\) je korišten u svrhu predočavanja utjecaja zadanih modelacijskih parametara i odabrane rezolucije na ponašanje morske struje. Analiziranjem kinetičke energije i pozicije osnovnog toka odrediti će se pouzdanost pojedinačnog rezolucijskog modela pri prikazu Golfske struje. R20 simulacija (\(1/20^{°}\)) će se pokazati najuspješnijom dok će niskorezolucijski modeli rezultirati nepouzdanim prikazom energetski nerazvijenog cirkulacijskog toka. Također će se uočiti i posebno opisati zanimljive oscilacije u ponašanju simulirane morske struje kao posljedica vrtložnog gibanja fluida. U zaključku, visokorezolucijski modeli su potvrđeni kao adekvatan alat za simuliranje dinamičkih procesa u oceanu i atmosferi na prostorno i vremensko ograničenim domenama.