Kako sve veći broj ljudi u svijetu pati od pretilosti posebna pažnja je posvećena proučavanju hormona koji sudjeluju u regulaciji energetske homeostaze. Među tim hormonima nalaze se grelin i leptin koji imaju veliki utjecaj na unos hrane i energetsku potrošnju. Grelin je peptidni hormon koji se u najvećim količinama proizvodi u želucu i sudjeluje prvenstveno u kratkoročnoj regulaciji unosa hrane. Leptin je za razliku od grelina protein koji se u najvećim količinama proizvodi u adipocitima. Njegova primarna uloga je sudjelovanje u dugoročnoj regulaciji unosa hrane. Bilo da su proizvedeni centralno u hipotalamusu ili u perifernom tkivu, oba hormona djeluju na neurone unutar hipotalamusa, prvenstveno u arkuatnoj jezgri 22 hipotalamusa gdje se nalaze dvije vrste neurona. Grelin postiže oreksigeno djelovanje aktivirajući neurone NPY/AgRP koji potiču unos hrane. Protivno grelinu, leptin ima anoreksigeno djelovanje koje postiže aktivacijom neurona POMC/CART i inhibicijom neurona NPY/AgRP i tako dovodi do smanjenja unosa hrane. Putevi prijenosa periferno proizvedenog grelina i leptina do hipotalamusa su različiti i uključuju krvotok, vagalni živac i jezgru solitarnog trakta. Kako oba hormona djeluju preko istih puteva te imaju suprotan učinak, dugo se razmatrao njihov međusobni utjecaj. Istraživanja o utjecaju leptina na koncentraciju grelina u plazmi pokazala su kontradiktorne rezultate, dok utjecaj grelina na koncentraciju leptina još nije pokazan i potrebna su daljnja istraživanja. Za sada se smatra kako nemaju nikakav utjecaj jedan na drugog nego djeluju neovisno jedan o drugom u regulaciji unosa hrane i energetske potrošnje.