Istraživanje hormona, kao tvari koje su zaslužne za regulaciju metabolizma u vidu fizioloških reakcija, rasta i razvoja, a također djeluju na raspoloženje, jedna je od važnijih grana medicine, koja je do danas, dospjela jako daleko. Tako endokrinologija s lakoćom objašnjava događanja u organizmu za vrijeme gladi, sitosti, stresa i sl. Adrenalin, kao hormon kojeg luči nadbubrežna žlijezda, što je regulirano hipotalamusom i najvažnijom žlijezdom u endokrinom sustavu, hipofizom, ubraja se među najvažnije hormone, budući da nadzire neke od glavnih biokemijskih procesa u tijelu. Kao amin, veže se na svoje receptore na površini membrane i na taj način pokreće kaskadnu reakciju te na taj način, preko svog sekundarnog glasnika, cikličkog AMP-a, regulira ključne putove, kao što je, na primjer, sinteza i razgradnja glikogena, razgradnja masti, glukoneogeneza. Drugo ime za adrenalin, hormon stresa, otkriva vrijeme njegove aktivacije, no bitna je činjenica da adrenalin biva otpušten u krvotok, nakon podraživanja nadbubrežne žlijezde simpatičkim završetcima, stoga se često kaže da adrenalin te simpatički sustav djeluju istovremeno, no učinak se povećava vezanjem adrenalina na 7TM receptore, bilo da su to β ili α-adrenergički receptori. Stres predstavlja psihološki i fiziološki odgovor na specifične zahtjeve, bilo iz vanjske ili svoje unutarnje okoline, kako bi se izdržalo posebno fizičko ili mentalno opterećenje. Često je popraćen raznim emocijama za koje je odgovoran čovječji limbični sustav. Kratkotrajno stanje stresa, popularno nazivano „fight or flight“ odaziv, u tijelu izaziva niz biokemijskih reakcija, a upravo je pod velikim nadzorom adrenalina, njemu srodnog noradrenalina, te hormona kojeg luči kora nadbubrežne žlijezde, kortizola. Naime, u ovakvom stanju jedinka bira hoće li pobjeći od problema, ili će se, pak, odvažiti na borbu s izvorom stresa. Adrenlin tada djeluje tako da srce jedinke počinje kucati brže, ubrzava se i disanje, prekomjerno se znojimo, povećavaju se kognitivne sposobnosti, koje se koriste u rješavanju problema, što bi bili fiziološki odgovori na adrenalin u stanju stresa. Biokemijski, adrenalin je odgovoran za poticanje glikogenolize, tj. razgradnje glikogena na glukozu, koja stanicama osigurava potrebnu energiju, kao i za razgradnju masti, lipolizu, s istom svrhom kao i glikogenoliza. Općenito, stres je osjećaj napetosti i pritiska. Male količine stresa mogu biti poželjne, korisne, čak i zdrave. Tako, na primjer, „pozitivan“ stres pomaže poboljšati sportsku izvedbu . Stres 28 također igra ulogu u motivaciji, prilagodbi i reakciji na okoliš. No, s druge strane, prevelike količine stresa mogu načiniti štetu tijelu i načinu na koje ono funkcionira. Stres može povećati rizik od moždanog i srčanog udara, čireva i mentalnih bolesti poput depresije kao najčešće posljedice kontinuiranog stresa. Zbog te činjenice, znanstvenici i liječnici diljem svijeta svakodnevno predstavljaju nove tehnike koje bi pomogle u borbi sa stresom. Svi bismo se trebali pridržavati barem jedne od njih, kako bismo sačuvali svoje zdravlje i smanjili negativne učinke koje stres donosi sa sobom.